Knjigovez je zanat koji obuhvata različite procese vezane za sklapanje i uvezivanje stranica knjige u korice. Koriste se razne tehnike i materijali kako bi se stvorile trajne i estetski privlačne knjige. Vrlo često ima  umjetnički aspekt, a upravo se u Bosni i Hercegovini, tačnije Banjoj Luci, krije jedna takva umjetnica. Nina Stanarević u svom Studiju Tisa stvara umjetnička djela gdje je svaka sveska jedinstvena, ručno uvezana i nerijetko napravljena od recikliranih materijala. Studio Tisa je osnovan u junu 2021. godine, a prema riječima vlasnice knjigovezački zanat je počela istraživati u toku fakulteta. Prvi sketchbook je napravila od stvari koje je imala kod sebe; karton, platno od suknje i konac za zube bili su dovoljni da napravi svoj jedinstveni sketchbook, ali i da se zaljubi u svijet istraživanja različitih tehnika, isprobavanje sirovina i eksperimentisanje. 

Na pitanje kako danas integriše održive prakse, kao što je korištenje biljnih boja/pigmenata i 'second hand' platna, u svoj proces izrade proizvoda i kako to utiče na krajnji izgled proizvoda, Nina nam je odgovorila: „Istraživanja i eksperimenti sa prirodnim bojilima su počeli tako što sam vidjela na internetu i odlučila da isprobam i ja. Mislim da mi je prvi prirodno bojadisani komad platna bio onaj što sam skuhala u vodi u kojoj sam bojila jaja za Uskrs korom luka. Razmišljanje mi je bilo, ako mogu jaja, što ne bih probala i platno? I sljedeći eksperimenti nakon toga su bili sa ostacima hrane (food waste): jagode koje su se pokvarile u frižideru, prokisli sok od aronije koji nisam stigla da popijem, zelena kora od oraha. Mislim da je sve počelo tako što ili mi je bilo žao da bacim ili zato što sam to već imala, pa sam našla način kako to da iskoristim."

Zanimljiva činjenica je i da su održive prakse postale dio njenog svakodnevnog života kao rezultat dugogodišnjeg razmišljanja i istraživanja u tom pravcu: "Integrisanje održivih praksi mi dolazi spontano, bez nekih strategija i prisiljavanja. S obzirom da već dugo o svemu tome razmišljam, čitam, gledam, te prakse su mi postale sasvim normalne i integrisane u svakodnevicu. Svjesna sam koliko papirna i tekstilna industrija utiču na okoliš, koliko zagađuju, mijenjaju životne sredine, eksploatišu. S druge strane knjigovezački zanat mi, kao umjetnici i dizajnerki, osobi koja oblikuje i stvara proizvode, daje ogromnu slobodu u izražavanju i prostoru za eksperiment."

Nina je naglasila i važnost odabira sirovina u svom radu, dajući novu priliku već korištenim materijalima: "Nadam se da odabirom tekstilnih sirovina koje su već proživjele svoj životni vijek, ja im još malo produžujem život, tako što će postati nešto novo umjesto što će završiti na deponiji. Slična stvar je spapirom. Veoma mi je bitno da su papiri s FSC certifikatom, da su reciklirani, da se što manje nove sirovine koristi za njihov nastanak. ... Također je bitno za naglasiti da dosta tuđih ostataka i otpada koristim u svojoj proizvodnji za stvaranje novih stvari, ali i trudim se smanjivati i iskorištavati svoj otpad kao na primjer što pravim svoj papir od svog otpada (od ostataka od orezivanja knjižnih blokova).“

Kad je riječ o biranju tkanina i kriterijuma koje primjenjuje prilikom njihovog odabira, osnovno pravilo jeste da se prvo iskoristi ono što već ima u radionici, a materijala nikad ne nedostaje, jer je pojedincima već poznato da ovdje mogu donirati svoje stvari. 

Nina ponosno ističe da su svi njeni proizvodi ručni rad, čime svaki postaje unikatan. Serijska proizvodnja istih stvari nije u njenom interesu, a čak i kada mora napraviti veću količinu istih proizvoda, svaki malo promijeni - bilo da doda različite papire u boji, konac ili neki oslikani detalj. Međutim, odabirom sirovina najviše doprinosi jedinstvenosti i neponovljivosti proizvoda jer se osigurava da svaki detalj bude na svom mjestu. Nina ističe i to da ručni rad stvara priliku da se posveti svakom proizvodu ponaosob obraćajući pri tome pažnju na sve sitne detalje.

Također, Nina je s nama podijelila i mišljenje o interesu tržišta za ovakve ili slične proizvode: “Mislim da postoji interes za ovakve stvari, ali je i dalje potrebno mnogo edukacije. Što o eko temama, održivim proizvodima, ali i generalno o tome kako proizvodi nastaju ručno i koliko je zapravo vremena potrebno za takve proizvode. Nerijetko ljudi budu u čudu kada spomenem da su svi moji proizvodi ručno rađeni. Mislim da u današnjem brzom konzumerističko-kapitalističkom društvu zaboravljamo da je za kvalitetan proizvod potrebno vrijeme i da se stvari i dalje rade ručno.“ 

Nina Stanarević