Kako globalna potražnja za vodom stalno raste, a ekološki izazovi postaju sve izraženiji, imperativ za prihvaćanjem principa cirkularne ekonomije postaje sve značajniji. U prirodnom okruženju, oborinska voda koja potiče od padavina ili otopljenog snijega prirodno se apsorbira u vegetaciju i zemljište. Međutim, u urbanim područjima, nepropusne površine poput krovova i asfaltiranih površina sprečavaju infiltraciju vode u zemlju. Kako oborinska voda teče preko ovih površina, ona sa sobom kupi i zagađivače što dovodi do potencijalnog zagađenja okoliša, posebno tla.

Ujedno sa napredovanjem klimatskih promjena, povećava se i vjerovatnoća za obilnije padavine što posljedično vodi ka sve češćoj pojavi bujičnih poplava. Održive strategije, koje uključuju primjenu održivih „zelenih“ sistema za upravljanje oborinskim vodama dobivaju značajnu ulogu u promoviranju održivog upravljanja vodama te rješavanju kritičnih ekoloških problema današnjice.

Tradicionalni konvencionalni pristup razdvaja urbanu poljoprivredu i upravljanje oborinskim vodama u dva različita pravca s različitim ciljevima:.

• Tradicionalni pristup: Gledano kroz prošlost, urbana poljoprivreda i upravljanje oborinskim vodama tretirani su isključivo kao odvojeni pojmovi. Urbana poljoprivreda primarno se bavila proizvodnjom hrane, dok se upravljanje oborinskim vodama bavilo isključivo upravljanjem količinom i kvalitetom otjecanja oborinskih voda kako bi se spriječile poplave i zagađenje vode.
• Novi održivi pristup: Nova perspektiva urbane poljoprivrede integrira načela održivosti i cirkularne ekonomije. U ovom pristupu, urbana poljoprivreda nije samo proizvodnja hrane, ona također razmatra širi ekološki kontekst i upravljanje resursima. Usklađivanjem s načelima cirkularne ekonomije, koji naglašava smanjenje otpada i ponovnu upotrebu resursa, urbana poljoprivreda može igrati ključnu ulogu u održivom urbanom razvoju.

Ova dva pojma ne treba posmatrti kao odvojena pitanja, nego prepoznati povezanost između proizvodnje hrane i upravljanja vodom. Na primjer, zelena infrastruktura poput kišnih vrtova ili zelenih krovova ne samo da pomaže u upravljanju oborinskim vodama, već također pruža prostor za razvoj urbane poljoprivrede. U nastavku se nalazi pregled samo nekih od sistema u domenu poljoprivrede koji se vode principima cikrularne ekonomije kod upravljanja oborinskim vodama.

Sakupljanje kišnice

Korištenje kišnice za poljoprivredne potrebe praktičan je i finansijski isplativ izbor, posebno za velike krovne površine na farmama i značajne potrebe poljoprivrede za vodom. Na farmama, kišnica može poslužiti u višestruke svrhe, uključujući snabdijevanje pitkom vodom za stoku, ali i za strojeve za pranje i dvorišta. Staklenici nude izvrsne površine za skupljanje kišnice za navodnavanje, što pogoduje usjevima koji se u njima uzgajaju. Mnogi usjevi i stoka preferiraju kišnicu u poređenju sa hloriranom vodom iz vodovodnog sistema. Kišnica za razliku od vode iz vodovodnog sistema sadrži azot koji je izuzetno značajan za rast i razvoj biljaka, ali i blago kiselu pH vrijednost koja olakšava oslobađanje mikrohranjivih tvari.

Ovi sistemi mogu biti jednostavni poput nadzemnog rezervoara koji skuplja vodu pa sve do profesionalnog sistema za prikupljanje kišnice s velikim podzemnim revervoarom i pumpama za distribuciju prikupljene vode u svrhu navodnjavanja.

Zeleni krovovi

Jedno od zanimljivih rješenja intenzivne urbanizacije uz primjenu principa održivog upravljanja oborinskim vodama jesu „zeleni krovovi“. Mogu se iskoristiti za uzgoj ljekovitih, začinskih i medonosnih vrsta biljaka, a menta, melisa, kadulja i luk vlasac se izdvajaju kao izuzetno pogodne. Ovaj primjer posjeduje čitav niz prednosti poput poboljšanja izolacije, smanjenja emisije CO2, poboljšanja kvaliteta zraka, izolacije od buke itd. Na primjer, u Singapuru zeleni krovovi proizvode čak oko 35% domaće potražnje za hranom.

Osim već navedenih prednosti, zelena infrastruktura poput ove može smanjiti prekomjerno otjecanje oborinskih voda što smanjuje eventualne negativne posljedice velikih količina oborinskih voda. Ipak, potrebno je imati u vidu da oborinska voda, posebno u urbanim sredinama, sa sobom često nosi određene zagađivače poput suspendiranih čvrstih tvari, teških metala ili spojeva azota i fosfora. Stoga je neophodno da se ispunjavaju zahtjevi kvalitetne drenaže i vodonepropusnosti dok u isto vrijeme osigurava dovoljno vlage za rast i razvoj biljaka.

Mikrobazeni

Mikrobazeni su još jedna česta tehnika u poljoprivredi koja se koristi za prikupljanje površinskih oborinskih voda, povećanje infiltracije vode i sprečavanje erozije tla. Njihov princip je jednostavan: male lagune su okružene kamenim zidovima ili zemljanim nasipima sa svih strana kako bi se sakupila oborinska voda. Ovo omogućava korištenje kišnice za sadnju biljaka u manjem obimu, što omogućava bolji rast biljaka u slučaju nedostatka vlage. Veličina bazena može varirati (od 10 do 100 m2) u zavisnosti od posađene kulture. Glavno ograničenje za implementaciju mikro bazena je dubina tla, koja bi trebala biti najmanje 1,5 metara.

Koncept cirkularne ekonomije u poljoprivredi uključuje dizajniranje poljoprivrednih sistema koji smanjuju otpad, povećavaju učinkovitost resursa i zagovaraju regenerativne prakse, koji na taj način postaju otporniji, efikasniji, produktivniji te ekološki prihvatljiviji. Prihvaćanje pristupa cirkularne ekonomije u poljoprivredi, ne samo da smanjuje potrošnju vode, već i potiče održiviju i prosperitetniju budućnost i za poljoprivrednike i za ekosisteme.

Integracija upravljanja oborinskim vodama u poljoprivrednu praksu ključna je za održivo korištenje vode. Strategije kao što su skupljanje kišnice, zeleni krovovi, mikrobazeni i slično mogu pomoći u prikupljanju i korištenju oborinske vode za navodnjavanje, smanjujući oslanjanje na ostale izvore vode. 

Političko okruženje igra ključnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja za usvajanje principa cirkularne ekonomije u poljoprivredi i upravljanju oborinskim vodama. Politike koje potiču održive poljoprivredne prakse, kao što su subvencije ili porezne olakšice za implementaciju infrastrukture za upravljanje oborinskim vodama, mogu potaknuti poljoprivrednike da usvoje ekološki prihvatljivije pristupe. Nadalje, propisi koji zagovaraju očuvanje vode i sprečavanje onečišćenja mogu osigurati da poljoprivredne aktivnosti minimaliziraju svoj utjecaj na vodne resurse.

Poljoprivredna preduzeća mogu podržati inicijative cirkularne ekonomije nabavkom održivo uzgojenih proizvoda, ulaganjem u istraživanje i razvoj inovativnih poljoprivrednih tehnologija i saradnjom s poljoprivrednicima u provedbi najboljih praksi za učinkovitost resursa.

Istraživači mogu doprinijeti napretku održive poljoprivrede i upravljanja oborinskim vodama kroz znanstvene studije i tehnološke inovacije. Akademske institucije mogu ponuditi programe obrazovanja i osposobljavanja kako bi buduće generacije poljoprivrednika i stručnjaka opremili vještinama potrebnim za promoviranje održivosti u poljoprivredi. Nevladine organizacije mogu zagovarati politike za održivu poljoprivredu i upravljanje oborinskim vodama, podizati svijest o važnosti očuvanja vodnih resursa te pružati podršku i resurse poljoprivrednicima zainteresiranim za prelaz na održivije prakse.

Zajedničkim prihvatanjem načela cirkularne ekonomije i zajedničkim radom u različitim sektorima svi mogu doprinijeti otpornijem, učinkovitijem i ekološki prihvatljivijem poljoprivrednom sistemu koji koristi i poljoprivrednicima i ekosistemima.