Zdrav ekosistem od suštinske je važnosti za ekonomiju jedne države s obzirom na to da predstavlja izvor resursa i privrednih aktivnosti te direktno utiče na kvalitet života njenog stanovništva. Izazovi današnjice, poput povećanja ekonomske aktivnosti i životnog standarda, dovode do neodrživog iskorištavanja resursa, popraćenog s proizvodnjom velike količine otpada. Bosanskohercegovačku ekonomiju, kao resursno intenzivnu ekonomiju s niskom stopom produktivnosti, koja je uglavnom usmjerena na tradicionalne sektore poput metalurgije, drvne industrije i rudarstva, karakterizira još uvijek značajna primjena linearnog modela ekonomije s visokim stepenom trošenja resursa, proizvodnjom velike količine otpada, kao i značajnim stepenom energetske neefikasnosti.

U cilju osiguranja dugoročne održivosti ekonomije, zaštite okoliša i očuvanja prirodnih resursa za buduće generacije, kao i dugoročno socijalno odgovornijeg i društveno uravnoteženijeg pristupa, Bosna i Hercegovina treba ozbiljno pristupiti procesu transformacije resursno intenzivne industrije ka zelenoj tranziciji i cirkularnoj ekonomiji.

Cirkularna ekonomija, kao regenerativni ekonomski sistem, fokusirana je na smanjenje otpada i produženje životnog vijeka resursa zaokruživanjem i produžavanjem ciklusa proizvodnje te je kao takva u suprotnosti s linearnom ekonomijom, koja se zasniva na eksploataciji prirodnih resursa. Cirkularna ekonomija temelji se na sljedeća 3 principa: eliminacija otpada i zagađenja, cirkuliranje proizvoda i materijala i regeneracija prirode.

Nakon što je BiH i službeno dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji i s obzirom na to da je u Evropi cirkularna ekonomija trenutno ključna tema, jedan od primarnih uslova za nastavak puta ka pridruživanju Evropskoj uniji je primjena „zelenog“ poslovanja  kako bi se ubrzala zelena tranzicija gdje su energetska efikasnost i korištenje obnovljivih izvora energije u fokusu. Niz preduzeća u BiH u većoj ili manjoj mjeri u svoja poslovanja uvela su elemente cirkularnosti, što ukazuje na činjenicu da neke od pretpostavki za napredak u ovoj oblasti postoje. Zelenoj tranziciji u BiH trenutno se najviše okreću izvozno orijentisana i ekonomski stabilna preduzeća, koja su osjetila koristi od primjene obnovljivih izvora energije. 

Kao resursno intenzivna ekonomija s relativno niskom stopom produktivnosti resursa, BiH ima značajan potencijal za ostvarenje okolišnih, ekonomskih i društvenih koristi od prelaska na modele cirkularne ekonomije. Isto tako, svoju šansu ekonomija BiH treba tražiti i u tome što je manji sistem, a kao takva  fleksibilnija i prilagodljivija novim trendovima. Potrebno je više raditi na promociji zelene tranzicije i njenih pozitivnih aspekata, kako bi se potakle promjene. Ključan korak je i uspostavljanje seta mjera koje mogu dovesti do stvaranja vrijednosti, smanjiti rizike, ali i doprinijeti unapređenju konkurentnosti u lancima snabdijevanja resursima. Navedene mjere bi trebale biti usmjerene na unapređenje propisa koji reguliraju cirkularnu ekonomiju, fiskalne poticaje, upravljanje otpadom, zelene javne nabavke te programe podizanja svijesti i edukacije svih aktera u zajednici kada je u pitanju zelena ekonomija.

S obzirom na to da još uvijek ne postoji jasna strategija za prelazak na zelenu ekonomiju, poduzetnici koji su prepoznali značaj ovakvog poslovanja primjer su drugima u svojoj zajednici, odnosno lideri zelenih, održivih ideja i projekata. 

Put održivog razvoja i zelene tranzicije zahtijeva vrijeme, a kojom brzinom će se postizati ciljevi zavisit će o nizu faktora, kao što su zakonodavni okvir i administracija, imovinskopravni odnosi i osposobljenost jedinica lokalne i regionalne samouprave za planiranje i implementaciju projekata u zelenoj tranziciji, ali i o finansijskoj komponenti. Još jedan od ključnih faktora u ovom procesu je i stepen razvijenosti svijesti svih aktera u zajednici o zelenoj tranziciji, što podrazumijeva donosioce odluka, građane, organizacije civilnog društva i poslovne zajednice, što je izuzetno važno kako bi se svi zajedno pridružili globalnim trendovima i ostvarili ciljeve. 

Tranzicijom ka cirkularnoj ekonomiji BiH bi mogla umanjiti posljedice po zdravlje i okoliš, smanjiti emisije stakleničkih plinova te povećati učinkovitost potrošnje materijala i energije. Sve ove koristi reflektirale bi se na više nivoa, od regionalnog kroz povećanje efikasnosti u sektoru upravljanja otpadom, do lokalnog, gdje bi se poboljšali okolišni aspekti, kao što su smanjenje zagađenja okoliša, vode i zraka. Postizanje ravnoteže između ekonomskog razvoja i očuvanja zdravog ekosistema ključno je za dugoročnu održivost i prosperitet BiH te za osiguranje bolje i održivije budućnosti za sve njene građane.

Kako bi se ostvarilo sve navedeno, donosioci odluka, uz podršku drugih relevantnih aktera u ekosistemu, bi trebali razviti sveobuhvatnu strategiju cirkularne ekonomije Bosne i Hercegovine, a koja će postaviti ciljeve, politike i mjere za promicanje cirkularnosti u svim sektorima te kojom će biti obuhvaćeni predstavnici privatnog sektora, građana, akademskih institucija i nevladinih organizacija.